UČENICI GENERACIJE: Vrijedni, mladi, pametni – oni su ponos Konjica

Kao i svake godine do sada odrasla je još jedna generacija mladih ljudi.

Završili su srednju školu i svako od njih ima za cilj uspjeti, ostvariti snove. Neki će otići na dalje školovanje, a neki potražiti posao. Za koju godinu sa osmjesima prepričavat će dogodovštine iz školskih klupa, sjećati se najboljih profesora, ali i onih „najgorih“, kolega ili kolegica iz klupe, neke simpatije i svima će sve to nedostajati. U život idu maturanti, na ispit izlazi škola. Ne za školu, ne za profesore, već za život učili smo, stigli smo na burno more, al’ još zaplovili nismo.

Redakcija portala novikonjic.ba odlučila je predstaviti i afirmisati javnosti najbolje od najboljih koje je iznjedrila Srednja škola Konjic sa svojim profesorima i agilnom direktoricom, Enisom Karkelja. Na taj način afirmišemo mlade i sposobne ljude zajednice, buduće lidere i patriote naše domovine, našeg grada. Tim povodom, zamolili smo ove mlade sugrađane, da nam se u nekoliko rečenica predstave i kažu svoje buduće životne želje i planove.

Harun ŠpagoU slobodno vrijeme uglavnom se bavim sportom. Prije sam trenirao karate, a sada samostalno treniram sa prijateljima, ili pomažem u poslovima u kući i oko kuće. Nisam član ni jedne organizacije.

Planovi za budućnost su da završim fakultet ako Bog da. Planirao sam upisati Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, a nakon toga vidjet ćemo šta će vrijeme donijeti.

Lejla Mehanoli: Pored toga što sam uvijek nastojala da ostvarim što bolje rezultate na nastavi i takmičenjima tokom svog srednjoškolskog obrazovanja bavila sam se i vannastavnim i vanškolskim aktivnostima. Od prvog razreda bila sam članica Vijeća učenika naše škole, a već sam u drugom razredu postala i jedna najaktivnijih članova. Međutim, treći razred Gimnazije je za mene bio preokret. Kao novoizabrana predsjednica Vijeća učenika JU „Srednja škola“ Konjic imala sam mogućnost da budem na treninzima Mreže Vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona. Tu sam vidjela koliko mladi ljudi imaju potencijala da rade mnogo stvari koje su prvenstveno korisne za njihovu školu, zajednicu, društvo.

U Konjicu i u našoj školi bilo je takvih mladih ljudi pa smo te godine zajedno uradili dosta zanimljivih, korisnih, humanitarnih aktivnosti. Kada sam kročila u taj svijet aktivizma nisam se zaustavljala. Postala sam predsjednica Mreže Vijeća učenika Hercegovačko-neretvanskog kantona te samim tim i jedna od 16 članova Skupštine mreSVUBiHa.

Bila sam na nekoliko kampova, obuka i treninga u njihovoj organizaciji. Članica Hoću.ba Junior PR tima, lokalnog AsuBiH tima, volonterka Crvenog križa Konjic, a kasnije predsjednica Konferencije mladih CK Konjic. Aktivna sam članica Medžlisa Islamske zajednice Konjic, kao i njihove Mreže mladih.

Uz školske obaveze, aktivizam i volontiranje imala sam vremena i za druženje, ali i dodatne edukacije. Tako sam bila polaznica Kursa islama i škole slikanja „Zuko i Lazo“. Svoje zadnje maturantske dane sam također, provela u volontiranju. U vrijeme pandemije koronavirusa, pored pomaganja starijim licima, učestvovala sam i u programu mreSVUBiH instruktivna nastava, gdje sam sa kolegama srednjoškolcima i studentima davala instrukcije srednjoškolcima iz svih krajeva naše domovine.

Još uvijek nisam u potpunosti odlučila koji fakultet ću upisati, ali to će najvjerovatnije biti Akademija likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, odsjek Produkt dizajn ili Arhitektonski fakultet. Zavisno od toga kolike obaveze mi postavi moj odabrani fakultet, tako ću se i u budućnosti baviti i aktivizmom.

Ukoliko budem bila u mogućnosti planiram da nastavim svoju aktivnost unutar Mreže Savjeta Vijeća učenika Bosne i Hercegovine kroz studentske organizacije, ali i kao polaznica akademije mreSVUBiH-a. Naravno, cilj mi je da što više svog slobodnog vremena posvetim volontiranju i ostanem aktivana članica CK Konjic i Mreže mladih MIZ Konjic.

Smatram, da moja buduća profesija, volontiranje i aktivizam predstavljaju neki vid društvene koristi, a kao jedan od životnih principa kojima me uči moja vjera jeste da uvijek činimo dobra djela.

“Kada čovjek umre prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje koje je ostavio iza sebe da se drugi okoriste njime i dobro odgojeno dijete koje će se moliti za njega.”

Ukoliko radimo posao koji volimo, pored toga činimo dobro djelo, te postoji mogućnost da naš rad koristi budućim naraštajima, takav rad ili bilo kakav društveno-korisni angažman je dobro djelo. I to je moj životni cilj, da u svim svojim životnim sferama mogu da činim dobro i korisno, a tako gradim sebe.

Adnan Bubalo: Pored školskih obaveza bavim se fitnesom i programiranjem. Također, volim prirodu i životinje pa koristim svaku priliku da boravim u prirodi, a zbog trenutne situacije imam dovoljno vremena za ove moje hobije.

Za dalje planiram upisati Fakultet informacijskih tehnologija u Mostaru, jer volim programiranje i informatiku uopšte i planiram to upisati još od osnovne škole. To bi bilo to.

Mirnesa Ćosić: Kad sam tek krenula u srednju školu aktivno sam trenirala fudbal, ali sam zbog školskih obaveza morala prekinut treniranje. Završetkom škole počela sam polagat vozački ispit. Volim životinje i brinem se o nezbrinutim.

Planovi za budućnost su mi da na jesen vanredno polažem i IV stepen moje škole u Sarajevu (Kuhar-tehničar), a zatim ću potražiti posao, vjerovatno u inostranstvu. Nakon toga, želja mi je da polažem i V stepen kuharstva (VKV Kuhar). Dalje ćemo vidjeti, ne znamo šta nas čeka u budućnosti. Nadamo se samo lijepom.

Redakcija portala ovim mladim ljudima želi puno sreće i uspjeha u daljem školovanju i životu.

Novikonjic.ba