Veliki izazov pred nogometašima i trenerima: Kako se dobro spremiti i izbjeći povrede

Nogometni savez Bosne i Hercegovine okončao je sezonu 2019/2020. i pred klubovima Premijer lige BiH sada je period priprema za novu sezonu i nastupe u evropskim takmičenjima.

Novo prvenstvo trebalo bi početi 1. augusta, a to znači da će nogometaši koji igraju u Bosni i Hercegovini u osam mjeseci imati 3-4 odigrane takmičarske utakmice s obzirom na to da je iza nas pored prekida izazvanog pandemijom koronavirusa također i jedna od najdužih zimskih pauza u Evropi.

To će predstavljati poseban izazov, ne samo za nogometaše, nego i za one koji su zaduženi za njihovu fizičku spremu, a to su kondicioni treneri. Eldin Jelešković i Nedim Čović, kondicioni treneri naših velikana FK Sarajevo i FK Željezničar, svjesni su kako ih očekuje težak zadatak.

Jelešković već duži period radi s vrhunskim sportistima, a angažiran je i pri NS BiH u Centru za edukaciju trenera. Također obavlja posao vanrednog profesora i prodekana za nastavu na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu. S tri kluba u Bosni i Hercegovini bio je prvak, a ukupno je osvojio 12 trofeja sa svojim ekipama (Zrinjski, Željezničar i Sarajevo). Čović je profesor na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja, a još uvijek je državni rekorder na 100 i 200 metara. Za Klix.ba govorili su o izazovima koji trenere i nogometaša očekuju u naredna dva mjeseca.

Teško odrediti mogućnosti igrača nakon duge pauze

“Veoma bitno je napomenuti da je bila duga pauza tokom koje su igrači, istina, radili individualno. U posljednje vrijeme u manjim grupama, ali je to sadržaj vezan za razvoj motorike, ali nikako razvoj i održavanje sposobnosti koje su vezane za nogometnu igru. Svako je radio na snazi, možda neko na izdržljivosti, možda neko na eksplozivnosti i brzini, ali ne na onim sposobnostima koje su direktno angažovane u odigravanju utakmice. Kontakti, promjene pravca kretanja koje nisu dirigovane. One se dešavaju s razvojem situacije na terenu, a mi na to ne možemo utjecati, nego je protivnik taj koji nas na to natjera. To je teško trenirati individualno. Da bi bili dovoljno adaptirani oni moraju trenirati u takvim uslovima. Ako znamo da tako nisu trenirali tri mjeseca, onda nam to nameće duži period adaptacije na te zahtjeve koje predviđa jedna nogometna utakmica i jedno takmičenje. Mi možemo trčati i raditi maksimalno, ali kada nas pritisne protivnik onda možemo više i trčati i skočiti”, kaže Jelešković i dodaje:

“Ako bih vodio računa o svojim ili nečijim drugim igračima, u ovakvim uslovima, ja se bez šest-osam sedmica priprema ne bih smio usuditi da preuzmem bilo kakvu odgovornost za ono što bi se možda poslije desilo. Minimalno 21 dan adaptacije na specifičan način treniranja, a onda tek da počnu pripreme za novu sezonu. To je 7-8 sedmica otprilike. Moramo uzeti u obzir specifičnost utakmice. Trenirati i pripremati se za utakmicu i igrati utakmicu nije isto. To je jedan specifičan naboj i napor. Trebali bismo imati veliki broj specifičnih treninga usmjerenih na utakmicu, ali isto tako i veliki broj pripremnih utakmica. Ako smo prethodno imali 4-6, u ovakvim bi nam uslovima trebalo 6-8 pripremnih utakmica da se vratimo na neko opterećenje kojim bi adaptirali igrače na ono što ih očekuje. To znači i duže vrijeme priprema. Sada je važno da se igrači malo rasterete i odmore jer su trenirali individualno sve vrijeme i da uđu u nove pripreme koje će biti duže za sljedeće prvenstvo. Moramo malo odmoriti igrače od svega ovoga da se svježi vrate na pripreme. Mi smo peti dan nakon prekida organizovali online treninge. Na početku je bilo interesantno, igrači su profesionalci, ali moraju otići na odmor da se restartuju. Nisu mogli otići na odmor, a uskoro trebaju da počnu pripreme”, istaknuo je Jelešković.

Čović i Jelešković smatraju kako će biti izuzetno teško definisati treniranost nogometaša, odnosno na kojem su početnom nivou, kako nogometaši, samim tim i ekipa.

“Veoma teško i kompleksno pitanje. Sigurno je da će treneri, s višegodišnjim iskustvom igranja u Premijer ligi BiH pokušati da rade po principima za koje znaju da daju rezultate. Najveći problem će biti jasno definisati koji je to početni nivo pojedinca i ekipe. Testiranje kondicionih sposobnosti i nije toliki problem koliki će problem biti određivanje mogućnosti koliko igrači tehnički i taktički mogu, odnosno na kojem su nivou, a to određuje dužinu trenažnog procesa”, rekao je Čović i dodao:

“Drugi problem jeste pitanje kako će izgledati igrački rosteri ekipa. Mislim da ne bi trebalo značajnije eksperimentisati i praviti duge pripreme, zbog psihološkog stanja igrača, finansija. Jedan klasičan pristup i pripreme u trajanju od sedam dobro isplaniranih sedmica će omogućiti da igrači spremni dočekaju utakmice, ali nakon što liga krene proći će još nekoliko mjeseci da se stvari vrate u ravnotežu pa da naš nogomet bude na nivou od prije godinu.”

Potreban veliki broj pripremnih utakmica

Poseban problem predstavlja to što su nogometaši posljednja tri mjeseca trenirali “stereotipno”.

“Najveće opterećenje je na donjim ekstremitetima, a pogotovo na stražnjoj strani natkoljenice. Eh sada, kada igrači već dva-tri mjeseca treniraju stereotipno, trče pravolinijski, rade određene vježbe stereotipno, onda svaka nova ubrzanja koja nisu kontrolisana njihovim umom i tijelom, nego onim što protivnik uradi primoravaju ih da daju svoj maksimum. A to je uvijek iznad onoga što su oni ikada trenirali indvidualno. Normalno je onda da od takvih napora pucaju mišićna tkiva i mišićna vlakna. Ima još jedna činjenica. Nijemci imaju veliki broj povreda, u Italiji i Turskoj dok se još pripremaju ima veliki broj povreda, a tamo imaju jasno definisanu dijagnostiku, oporavak, u kampovima su, imaju maksimalno kontrolisan i trenažni proces i oporavak, maksimalno kontrolisano stanje treniranosti i opet imaju probleme s povredama. E sada zamislite u našim uslovima, gdje nema kampova, nema jasno definisanog oporavka, nema boravka igrača zajedno, nema potpune kontrole nad njihovim oporavkom… A sada da se počne nijedan od trenera nema uvjeta da napravi jasnu kontroliranost ili definisanost stanja treniranosti svojih fudbalera, nego će krenuti napamet”, rekao je Jelešković i dodao:

“Zašto sam ja ovako ‘krut’? Zato što već godinama radimo situaciono i specifično pripremamo svoje igrače. Zato skoro da nismo imali povreda u tom periodu, samo zbog toga što pripremamo igrače 90 posto kroz igru. Nemamo puno suhog trčanja i tih bazičnih napora, odnosno u tom adaptacijskom periodu – da, ali kroz kompletne pripreme dajemo situacione napore jer ih navikavamo na utakmicu. Kada se igrač kroz 5-6 sedmica dobro adaptira na te situacione napore, onda kroz takmičarsku sezonu nema razloga, osim tih nekih mehaničkih stvari, da mu izazove stres ili tu neku povredu, jer je adaptiran.”

Čović također smatra kako je izuzetno važno zakazati što veći broj pripremnih utakmica pred početak naredne sezone.

“Idealno bi bilo fokusirati se tokom priprema na igranje prijateljskih utakmica, koje ne moraju trajati 90 minuta, ali vjerovatno to neće imati smisla nakon što se utvrdi stanje u kojem se nalaze igrači. Veliki problem će biti odnos želje i mogućnosti. Zaključak: Odrediti nivo i stanje igrača, kreirati homogene grupe, ne eksperimentisati, imati progresivnost u treningu i najvažnije biti disciplinovan i strpljiv”, rekao je Čović i dodao:

“Važno je zamoliti igrače da pokušaju što kvalitetnije trenirati individualno, da imaju kvalitetan varijabilitet u treningu i fokusiraju se na unapređenje svih sposobnosti. U ovom slučaju neke klasične varijante treninga izdržljivosti nisu dovoljne. Ovakav pristup će im vjerovatno produžiti karijeru. Puno sreće igračima i trenerima.”