Da li su političari krivi za naše stanje?

Piše: Salem Malkić

Često možemo čuti komentare koji okrivljuju političare zbog trenutne situacije u državi. Možemo se složiti da su oni ti koji imaju velikog udjela u svemu ovome što je snašlo naš narod, ali jesmo li se ikada zapitali ko su ti ljudi? Kako su oni dospjeli na ta mjesta? Jesu li i ti ljudi zapravo iz našeg naroda? Konkretnije, da li su oni odraz sveopćeg stanja koje vlada u narodu iz kojeg dolaze?

Vrlo je zastupljena zabluda da vlast kvari ljude. Primarni uzrok neetičnog upravljanja je u ljudima. Vlast je samo iskušenje koje posluži da nedovoljno čvrst karakter izađe na vidjelo. Dovoljno je da pogledamo svoje postupke da bismo se u to uvjerili. Ko od nas ima hrabrosti da stane u kraj podobnosti, nepotizmu i tzv. vezama? Ko bi se to od nas usudio da odbije intervenisati pri zapošljavanju nekog svog iz prostog razloga što ima neko kompetentniji prijavljen za istu tu poziciju? Ko od nas ima snage da ne pruži 20 KM policajcu „na kafu“? Ko se od nas trudi da poštuje zakone, krenuvši od onih “banalnih”, poput prelaska ulice na pješačkom prelazu ili vezanja pojasa, pa do izbjegavanja poreza i svega većeg što može da šteti državi i naciji? Ako naši postupci štete državi, onda to znači da prije svega štete nama, građanima te države. Koji paradoks. Zar ne vidimo dalje od nosa? Kukamo i okrivljujemo druge, a sami smo dio tog začaranog kruga. Čast izuzecima. Dok god mito ne bude mito a ne hedija, ne trebamo se nadati progresu, ni svjetovnom, a ni duhovnom.

Onda treba da se zapitamo, kad bismo mi „ovakvi“ dobili neku bitniju poziciju ili funkciju, kako bismo se mi ponašali? Da li bismo (p)ostali isti kao i oni koje neprestano optužujemo za gotovo sve svoje probleme u životu? Razmislimo o ovome jer mnogo je onih koji su bez želje da se suprotstave ovim pošastima ušli u politiku i danas nama rukovode. Ovo nam može olakšati da shvatimo gdje je korijen nemara prema amanetu koji im je od naroda ukazan.

Allah, dž.š., je u Kur’anu rekao: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni samoga sebe.” (Er-Raad, 11). Nije rečeno “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok se ne promijene vladari tog naroda.” Ovo drugo nama možda izgleda logično, ali samo ako površno razmišljamo. Vladari i vlast su najčešće samo odraz stanja koje vlada u tom narodu. Zapamtimo, „kakvi ste vi, takve će vam Gospodar postaviti pretpostavljene“.

Dakle, stvar je u nama. Svako od nas treba da se zapita da li smo od onih koji doprinose ovoj atmosferi nereda i anarhije. Upitajmo sebe šta je to što možemo da popravimo u svojim svakodnevnim postupcima, pritom misleći na dobro zajednice i svih ljudi, što će se u konačnici odraziti i na naše dobro. To mogu da budu i male promjene u našim navikama. Kupujmo domaće jer ne pomažemo samo našoj privredi ili nekoj kompaniji, već i sebi i svojoj familiji. Ne budimo od onih koji ostavljaju smeće iza sebe, nego od onih koji ga kupe ispred sebe. Ne budimo destruktivni, budimo konstruktivni!