Imamo ‘lažne’ fotografije, a možemo li nabaciti i ‘lažni’ osmijeh?

Jučer sam željela poslati svoje fotografije i fotografije svoje djece mojim roditeljima i sestrama koji žive u SAD-u i Dubaiju. Tako da sam napravila nekoliko fotografija u raznim pozama i stilovima, sve dok nisam dobila najbolje, a onda sam ih poslala svojoj porodici.

Da li sam stvarno izgledala tako ili ne, da li su moja djeca izgledala tako ili ne, zaista nije bilo važno… sve što je bilo bitno jeste da pošaljem najbolje fotografije svojoj porodici. A onda me to navelo na razmišljanje…

Kada dijelimo svoje fotografije, a i svojih najdražih, ili ih postavljamo na društvene mreže, mi biramo najbolje. Fotografišemo se iznova sve dok ne dobijemo najbolje i onda ih ponosno postavljamo kao profilne fotografije kako bismo svijetu pokazali svoje najbolje lice.

Pitam se, da li bismo mogli uraditi isto kada je u pitanju pokazivanje svijetu našeg ahlaka i manira.

Zašto ne izaberemo najbolje manire u ophođenju prema drugima, bez obzira da li ih imamo ili ne?

Zašto ne stavljamo lažne osmjehe na lice kada ugledamo one koji nam se ne sviđaju? Ili, zašto ne zagrlimo one koji nas povrijede, ili zašto se ne ponašamo ljubazno prema onima koji su nas iznevjerili.

Zašto to ne možemo lažirati sve dok ne napravimo kao sa svojim fotografijama?

 

Napisala: Zekija Usmani

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Izvor: IslamBosna.ba