Upoznajte Bošnjaka iz Stoca koji je porazio Napoleona 1799. godine

Džezar Ahmed-paša (Cezzar Ahmet-paša; Djezzar paša ili Ahmed-paša Džezar) (tačan datum rođenja je nepoznat, a umro 1804.) vojvoda i guverner gradova i najpoznatije utvrde Akke.

Džezar Ahmed-paša bio je bošnjački pustolov iz Stoca (po Safvet-beg Bašagiću rođen u Fatnici, općina Bileća), koji je postao najjača politička ličnost u Siriji u posljednjoj četvrtini 18. vijeka. Njegova najveća pobjeda odvila se 1799. godine kada je iz svoje tvrđave u gradu Akki zaustavio napredovanje Napoleona Bonaparte. Ahmed je napustio rodnu Bosnu i, kao i mnogi drugi bošnjački mladići, kenuo u potragu za svojim bogatstvom u Egiptu, gdje su u tom vremenu bogatstva i prilike obilovale. U Egiptu je dobio posao kao unajmljeni puškar u domaćinstvu Bulutkapan Ali Bega 1760-ih godina. U toj ulozi on je bio nemilosrdan s beduinima iz Libijske pustinje, koji su bili u pobuni tokom poreznih nameta koje im je nametnuo njegov gazda Ali Beg. Beduini su bili ti koji su mu dali nadimak Džezar (mesar ili koljač deva), zbog egzekucije desetaka beduinskih plemena koji su se pobunili protiv njihovog namjesnika Ali Bega.

U političkom vakuumu koji nastaje nakon smrti Zahir el-Omera 1775. godine, poglavice Zijadina klana koji je tada dominirao prostorima što je danas sjeverni Izrael za gotovo pola vijeka, Džezar Ahmed se uspio dodvoriti sultanu Abdülhamidu I (R. 1774. – 1789.) tako što je ponovno nametnuo sultanov autoritet u lučkom gradu Akki. Godine 1777. biva nagrađen s titulom guvernera libanonske pokrajine Sidona, a na tom položaju je ostao sve do svoje smrti. Iako ga se Vlast u Istanbulu bojala i vjerovala da je njegov krajnji cilj da se utvrdi njegova neovisnost od Carstva, kao što je to i učinio njegov bivši gospodar u Egiptu, Džezar Ahmed je uspio osigurati poziciju guvernera Damaska u nekoliko različitih perioda. Njegov najduži staž na toj poziciji je bio u trajanju od 1790. do 1795.

Zahvaljujući svojim sposobnostima, uspio je da savlada buntovni Druze Šija klan u južnom Libanonu, te pružio lokalnu sigurnost i omogućio nesmetan protok poreza u Istanbulu. Džezar Ahmed je jednostavno za vrijeme svoje uprave napravio najviše dobra za Istanbul, što će se kasnije za Istanbul pokazati kao presudni faktor njegovog napredovanja i razvoja. Ipak, Osmanska Vlada je i dalje bila oprezna i pokušavala ga ukloniti sa svih poluga vlasti kad god je to bilo moguće. Osjećajući svoju ranjivost, Džezar Ahmed je odlučio ostati u jakoj utvrdi Akki čak i kada je proglašen guvernerom Damaska, i ne uzevši stalni boravak u tom gradu tj. Damasku.

U vijeku kada lokalno istaknute obitelji, ajani, dominiraju politikom Sirije, Džezar Ahmed je kao besprijekorni autsajder, kao nearap, bez velike proširene obitelji da ga podržava, uspio da se očuva na vlasti. Nakon što je živio u Egiptu i profilirao se kroz redove u mamelučkom domaćinstvu, uspio je staviti pod svoju vlast i ostvariti dobar odnos sa vlastitim Memlucima u Akki koji su ostali podređeni njemu i pod njegovim izravnim zapovjedništvom, dok je povremeno upravljao Tirom i Tripolijem. Naučivši iz pogrešaka Zahir el-Omera, Džezar Ahmed je shvatio da će se održati na vlasti ukoliko je u dobroj milosti sa sultanom i njegovim sudom. Njegova dva glavna rivala za upravljanje južne Sirije su El-Azm obitelj, čijim su članovima često bila popunjena mjesta guvernera Damaska te Shihab obitelj u libanonskim planinama. Iako su dvije obitelji često radili zajedno protiv rasta Džezar Ahmed-pašine političke moći, Džezar Ahmed obično se održavao zbog njegova bogatstva i falangi njegovih angažiranih ljudi.

Džezar Ahmed je dobio svoj trenutak slave u međunarodnoj javnosti 1799. kada je bio u stanju izdržati opsadu Akke od strane Napoleona Bonaparte, doduše uz pomoć izbijanja kuge koja je desetkovavala francuske redove. Veliku ulogu u odbrani Akke, Ahmed-paši Džezaru dao je Haim Farhi, Jevrej, vezir grada Akka, koji je zajedno sa Ahmed-pašom predvodio vojsku protiv Napoleona Bonaparte. Napoleonove snage su veoma brzo porazile Memluke u Egiptu godinu prije, a francuski general je imao predstavu da će Osmansko carstvo pružiti za nijansu veći otpor u odnosu na Memluke Egipta. Ali, Džezar Ahmed je tvrdoglavo odbijao da se preda. Dodatno, britanska mornarica je Napoleonovim snagama zadavala patnje na moru te ih tako uznemiravala u istočnom Mediteranu. Napoleon je bio prisiljen da preispita svoje planove osvajanja Bliskog Istoka da bi se naposlijetku vratio u Egipat zajedno sa svojom vojskom. Napoleon je napustio nedugo nakon što je manje nego trijumfalno atakovao na Siriju i vratio se u Egipat, ali su njegove snage ostale u Egiptu okupirajući Egipat sve do 1801., kada su kombiniranim akcijama britansko-osmanska vojska trijumfovali Napoleonovom predajom.

Opsada Akke

Danas u Akki postoji vakuf Ahmed-paše Džezara i centralna džamija te orden grada Akke u spomen Ahmed-paši, te mnogi spomeni na tu daleku 1799. godinu. Top koji se koristio u odbrani Akke 1799. je spomen-detalj na tu bitku za Akku između Ahmed-paše Džezara i Napoleona Bonaparte, a grad obiluje detaljima iz tog perioda.

 

Izvor: Enciklopedija Osmanskog carstva

Obrada: HUM.ba

Sa engleskog preveo: Sabit Grabus

 

Akos.ba