Safvet-beg Bašagić

“Ipak imate nešto što nije prolazno, što ne može ni puki slučaj, ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine − koje mi zovemo literaturom. U tom carstvu ni sila, ni slučaj, dapače ni zub vremena, ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrijedio kad je pobijedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima i vremenima.” (Safvet-beg Bašagić)

Safvet-beg Bašagić je jedna od najmarkantnijih ličnosti moderne bosanske i bošnjačke književnosti i začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća. Osnivač je mnogih listova, časopisa i nacionalnih društava. Poznat kao istaknuti pjesnik, prevoditelj, povjesničar, političar.

Rodio se 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Porodica mu se preselila u Sarajevo 1882., gdje je završio ruždiju, a od 1885. do 1895. pohađao je sarajevsku gimnaziju. Od 1895. do 1899. slušao je orijentalne jezike i historiju na Bečkom univerzitetu. Poeziju je počeo pisati jos kao učenik sarajevske gimnazije, a tokom studiranja u Beču napisao je prvu zbirku pjesama (Trofanda iz hercegovačke dubrave), a tada piše i prve radove i prikuplja građu za historiju Bosne. Zajedno sa Edhemom Mulabdićem i Osmanom Nuri Hadzićem 1. maja 1900. godine pokreće list Behar.

Od 1900. do 1906. radi kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj gimnaziji i osniva društvo Gajret, a potom i društva El-Kamer i Muslimanski klub. 1907. pokreće list Ogledalo, a godinu dana kasnije odlazi u Beč i pristupa izradi disertacije Die Bosniaken und Hercegovcen auf dem Gebiete der islamischen Literatur koju je odbranio 1910. godine.

U Beču dobiva doktorat iz orijentalnih jezika i povijesti islama. Nakon toga postaje profesor orijentalnih jezika na Zagrebačkom sveučilištu.

Iste godine izabran je za zastupnika u Bosanski sabor, i odmah potom i za predsjednika Sabora. Na tom položaju ga je zatekao i slom Monarhije.

Nakon rata, od 1919. godine radi kao kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu sve do 1927. godine kada je umirovljen.

Umro je 9. aprila 1934.g. u Sarajevu i sahranjen u haremu Begove džamije.

 

Obrada: HUM.ba

Izvor: furaj.ba