Prvi (vjero)učitelj i prva škola u islamu

Tekst povodom jučerašnjeg Svjetskog dana učitelja

0

Piše: Saudin Cokoja

Sve je počelo u jednoj školi. Bila je to privatna škola, imala je samo jednog učitelja, a u cijeloj školi bila su dva odjeljenja. Ukratko ću vas upoznati sa vjeroučiteljem, učenicima i direktorom ove škole, a koji slovi za prvog upravitelja jedne odgojno-obrazovne ustanove, koja je radila u nemogućim uslovima.

Učenici koji su završili ovu školu kasnije su obradovani Džennetom, pojedini su postali halife (vladari islamske države), neki su postali slavne vojskovođe, namjesnici (gradonačelnici), a pojedini opet veoma učeni ljudi (ulema) i tako, uglavnom, svaki od učenika je postigao uspjeh u životu.

Njihov učitelj je bio jednostavan, blag, uvijek nasmijan, bio je pun nade i optimizma, ali strpljiv i uporan, vjerovao je u uspjeh svojih učenika. On je prije svega bio njima uzor, a tek onda učitelj. Njegovi učenici su ga voljeli. Koliko su ga voljeli govori činjenica da su rizikovali svoje živote dolazeći kod njega na časove.

Radio je u nemogućim uslovima. Radio je u strogoj tajnosti, strahu, neizvjesnosti, ali su mu rezultati bili veličanstveni. Škola, kao što je već navedeno, je bila privatna škola, ustvari
kuća jednog od građanina tog grada. Shvativši vrijednost znanja, rizikovao je svoj život i imetak, dajući svoju kuću na raspolaganje zajednici, kako bi se u njoj stjecalo znanje.

Predmeti koji su se izučavali u prvoj školi bili su: Kur’an, sunnet, akida, ahlak (etika), islamski odgoj (islamska pedagogija) i međuljudski odnosi. Od nastavnih sredstava i pomagala, korištena je samo živa riječ nastavnika i osmijeh. Direktor škole o kojoj govorimo, bio je veoma mlad, imao je samo 16 godina kada je primio islam, a nakon nekog vremena došao je na funkciju direktora koju je obnašao veoma odgovorno.

Učenici ove prve škole u islamu bili su ashabi koji u Mekki za tri godine tajno primiše islam. Među njima su bili: Ebu Bekr, Alija, Osman ibn Affan, Zejd ibn Harise, Sa’d ibn Ebi Vekas, Zubejr ibn Avvam, Halid ibn Seid ibn el-As, Amar ibn Jasir, Bilal ibn Rebah, Suhejb, El-Mikdad i mnogi drugi.

Učitelj je bio čovjek, kojeg je Uzvišeni Allah za ovakav program odgajanja i obrazovanja, pripremao punih 40 godina. Imao je Nastavni plan i program po kojem je radio i koji je bio
savršen, a taj Nastavni plan i program dostavljao mu je melek Džibril. Svakako pogađate, taj učitelj bio je naš Poslanik, s.a.v.s. O njemu nema potrebe da govorimo, mislim da dovoljno znamo i svaki muslimanski prosvjetni radnik može i treba da se ponosi na najvećeg učitelja i pedagoga svih vremena, našeg Poslanika, s.a.v.s.

Škola! To je bila privatna kuća Erkam ibn Ebi Erkama, r.a. Njegovu kuću izabrao je učitelj ove škole, sam Muhamed, s.a.v.s. Kao prvo, smatrao je mladog Erkam ibn Ebi Erkama, veoma odgovornom i sposobnom osobom da rukovodi ovom školom. Njegova kuća, buduća škola, bila je u podnožju brda Saffa, tako da je njen ulaz bio zaklonjen od Kabe i mjesta gdje su se okupljale Kurejšije, te zbog toga oni nisu mogli da prate ko izlazi i ulazi u kuću.

Pošto se nastava odvijala u velikoj tajnosti, Poslaniku, s.a.v.s., kao učitelju koji je vodio brigu za svoje učenike, trebao je takav objekat, skriven od očiju javnosti.

A direktor prve obrazovne institucije u islamu, bio je upravo vlasnik kuće u kojoj se odvijala nastava, a to je Erkam ibn Ebi Erkam. Među prvima je primio islam − imao je samo 16 godina, što znači da je bio veoma bistar, inteligentan i hrabar, jer u to vrijeme samo takvi su primali islam. Među muslimanima Meke nije bilo slabića. Pojedini navode da je on sedmi po redu koji je primio islam, a drugi kažu dvanaesti.

Nakon što je Poslanik, s.a.v.s., odabrao njegovu kuću, u kojoj je osnovana prva škola, to je za Erkama, r.a., bila velika čast. Ali, ujedno je to bio i veliki rizik, jer je rizikovao
svoj život i svoj imetak. Međutim, obrazovanje muslimana bilo mu je znatno važnije. Poslanik, s.a.v.s., je bio učitelj u toj školi, a Erkam, r.a. njen upravitelj, direktor. Njegov zadatak je bio: da obezbijedi sigurno vrijeme za poučavanje i održavanje nastave, da organizuje održavanje nastave u grupama i smjenama, da nadgleda odlazak i dolazak učenika, da im obezbijedi vodu i ponekad hranu, da skreće pažnju mušrika od svoje kuće odnosno škole.

Ovaj veliki ashab i menadžer je kasnije učinio hidžru u Medinu, učestvovao je na Bedru, Uhudu i svim ostalim bitkama. Poslanik, s.a.v.s., nije zaboravio njegovu žrtvu, pa mu je dao kuću u Medini, pobratimio ga je sa Zejd ibn Sehlom, r.a. Živio je u Medini, borio se i radio. Za vrijeme namjesništva Muavije, r.a., 55. godine po Hidžri preselio je na bolji svijet. U oporuci je ostavio da mu dženazu klanja učenik iz njegove škole, Sa’d ibn Ebi Vekas, r.a. Kad je umro, imao je oko 80 godina.

OSTAVITI ODGOVOR