Neobični hobiji velikih pisaca i pjesnika

Riječ „hobi” vodi porijeklo iz srednjovjekovne Engleske, kada se isprva koristila u sintagmi hobby horse i označavala je drvenog konjića za igru. Kasnije, kada je dobila samostalno značenje, ova riječ označavala je uglavnom dječju zanimaciju i često se koristila pejorativno.

0

Uprkos tome, danas znamo da različite hobije imaju i odrasli, čak naučnici, umjetnici i pisci. U nastavku teksta pročitaćete ponešto o velikim svjetskim piscima i pjesnicima i njihovim neobičnim hobijima, koje su nerijetko pretvarali i u svoje drugo profesionalno zanimanje.

U okvirima umjetnosti

Crtanje je jedan od hobija koji su imali mnogi čuveni pisci. Neki, poput Viktora Igoa i Vilijama Blejka, bili su jednako poznati po svojim crtežima kao i knjigama, dok su drugi, poput T. S. Eliota, Vilijama Foknera, Radjarda Kiplinga i Beatriks Poter, sami ilustrovali svoja dela, ali su nerado pristajali da se ispod tih crteža i potpišu.

Luis Kerol bio je smatran za veoma strpljivog čoveka, kome su pažnju lahko mogli da privuku najsitniji detalji, te nije čudno što se strastveno bavio fotografijom. Međutim, kada su fotografije počele da se izrađuju uz pomoć mašina, Kerol je ostavio svoj hobi i objasnio to ovako:

„Bilježenje trenutaka sada je postalo toliko lahko, da gotovo bilo ko može to da učini umjesto mene.”

Mnogi pisci također su se u slobodno vrijeme bavili i muzikom, neki čak i profesionalno. Na primjer, Čarls Dikens je redovno svirao harmoniku u lokalnom pabu, dok su sve tri sestre Bronte bile uspešne pijanistkinje, a ljubav prema muzici prenijele su i na svoja književna djela, o čemu svjedoči činjenica da su se njihovi romani kasnije lahko postavljali na scenu kao čuveni mjuzikli.

Uz njih, savremeni američki pisac Stiven King u mladosti je svirao u garažnom bendu, ali pošto je ubrzo shvatio da od svog hobija neće moći da zaradi, prepustio se pisanju. Ipak, malo je poznato da i dalje ponekad ide na turneje po Sjevernoj Americi i drži brojne koncerte u dobrotvorne svrhe.

Poznati i manje poznati naučnici

Mnoge velikane svjetske književne scene podjednako je interesovala nauka.

Mark Tven uspio je da se jednako dobro ostvari i kao naučnik, jer je za života ostao upamćen po svojim čudnovatim izumima. Naime, Mark Tven glavom i bradom izumio je kopče za nakit, fotoalbume sa samoljepljivim stranama, mnoštvo igara za poboljšanje pamćenja i, vjerovali ili ne, tregere. Bio je toliko poštovan kao naučnik i izumitelj, da ga je sam Tesla pozvao da radi sa njim u njegovoj laboratoriji na različitim projektima.

Agata Kristi često je pratila muža Maksa Malovena, čuvenog arheologa, na putovanjima po Bliskom istoku, te se tako i sama zainteresovala za arheologiju. Vremenom se toliko izvještila, da je sa pravim uživanjem pomagala mužu na nalazištima, a artefakte je čistila svojom kremom za lice. Ispostavilo se da su upravo primjerci koje je ona čistila neki od najočuvanijih danas, ali ona nikada nije želela da se predstavi kao naučnica – arheologija je bila samo njen hobi.

Beatriks Poter, engleska spisateljica, imala je krajnje neobičan hobi – proučavanje gljiva. Zapravo, bila je jedna od prvih osoba koja je spoznala simbiotsku vezu između algi i gljiva, ali je njen uspjeh u oblasti mikologije nažalost bio nedovoljno priznat zato što je bila žena.

Džon Tolkin također je bio svojevrsni naučnik, ali iz oblasti lingvistike. Još od malena interesovali su ga jezici, govorio je tečno desetak jezika. Njegovo zanimanje za rečeničke sisteme i konstrukcije kulminiralo je kada je osmislio sopstveni takozvani „vilinski (vilovnjački) jezik” na kojem se dopisivao sa svojom ženom Edit.

Tolkin je priznao da u slobodno vrijeme najviše voli da izučava filologiju, a to povrđuje podatak da je njegov hobi izrodio petnaest vještačkih jezika, od kojih su najpoznatiji kvenija i sindarin, koje je koristio u svom serijalu „Gospodar prstenova”.

Sa druge strane, Artur Konan Dojl, tvorac Šerloka Holmsa, tajno se bavio paranaukom i bio toliko opsjednut natprirodnim da je postao jedan od prvih lovaca na duhove ikada.

Ipak, vjerovatno najpoznatiji naučnik, tačnije lepidopterist iliti proučavalac leptirova, bio je svakako Vladimir Nabokov. O svom neobičnom hobiju jednom prilikom je rekao:

„Nalet književne inspiracije nije ništa u poređenju sa otkrivanjem novog organa pod mikroskopom ili nepoznate vrste na planinama Irana ili Perua. Da nije bilo revolucije u Rusiji, vrlo vjerovatno bih se sasvim posvetio proučavanju leptirova i nikada ne bih napisao nijedan roman.“

Nadaleko čuveni po svom hobiju

Emili Dikinson, čuvena američka pjesnikinja, također je bila i poznata poslastičarka. Osvajala je brojne nagrade širom Amerike za svoja kulinarska umijeća, a najviše nagrada odnosila bi njena torta od kokosa, za koju je naknadno i otkrila recept.

Nerijetko je djeci iz komšiluka dijelila pune korpe slatkiša i pekarskih proizvoda, a da bi pokazala kako je sposobna i da piše i da kuha u isto vrijeme, svoje stihove je škrabala uglavnom na pozadinama recepata i kutija od praška za pecivo.

Ernest Hemingvej ostao je upamćen i kao strastveni lovac i ribolovac. Tokom svog života proputovao je čitav svijet, često išao na safarije po Africi, a 1935. godine nagrađen je na Karibima, jer je uhvatio do tad najdužu sabljarku ikad ulovljenu. Svoja iskustva u lovu preneo je i na svoja dijela i rekao:

„Da biste pisali o životu, morate prvo da ga proživite.”

 

Obrada: HUM.ba

Izvor: kultivisise.rs

 

OSTAVITI ODGOVOR