Poučna priča: Ramazanske patike

0

Prenosi se od Poslanik a.s.: “U Džennetu postoji kuća koja se zove Kuća radosti. U nju neće ući niko, osim onog ko je obradovao siročad” (u drugoj predaji: osim onog ko je obradovao djecu)

U današnje vrijeme teške besparice u našoj zemlji, neke porodice jedva sastavljaju kraj s krajem, s jedne strane, dok se druge rasipaju, ne obazirući se na ove prve.
Koliko smo mi kao pojedinci „sposobni“ da prepoznamo potrebu svoga komšije a da ne narušimo njegov dignitet? Sestra Bedrija je veoma oprezno vodila računa o svom okruženju i potrebama svojih komšija, prijateljica, pa čak i klijenata na poslu.
Pričajući sa bliskom prijateljicom saznala je kako u njihovoj blizini ima porodica koja je veoma čestita, vjernici, imaju djecu ali nikada ni od koga nisu tražili ništa, niti su pokazivali da im treba, već naprotiv bili su ponosni, vrijedno radili i borili se da i drugima pomognu. Saznala je od prijateljice kako njihovo dijete nema adekvatne patike a da mu roditelji nisu trenutno mogli kupiti.
Bedrija je razmišljala na koji način da mu pomogne, molila Allaha da joj  omogući da ona bude ta koja će obradovati to dijete.
Bio je ramazan, na radno mjesto joj je došao dr. Edin, veoma hairli insan, koji je radio u obližnjoj školi. Pitao je da li zna neku porodicu koja je u potrebi, jer ima on nekih para, dao mu njegov prijatelj neurohirug dr. Ibrahim da proslijedi.

Odmah je rekla da zna kome trebaju te pare i pomislila na dijete kome su trebale patike.
S posla je sačekala dijete iz škole i uručila mu novac, rekla mu je; „evo ti kupi sebi patike, poslali ti hairli insani.“
Dijete je sa suzama u očima reklo:

-„Hvala Allahu! Znao sam ja da će meni Allah ispuniti želju, dovio sam svaku noć pred iftar da mi Allah podari nove patike, ove moje su se poderale, stalno ih moram lijepiti sekundarnim ljepilom. Nisam htio rastužiti babu i mamu, znao sam da mi trenutno ne mogu kupiti. Istina, mislio sam kako će mi neko donijeti patike po svom izboru, ali nisam mogao ni zamisliti da će me Allah obradovati ovoliko da sam sebi mogu kupiti koje ja želim.
Molim Allaha da nagradi te insane radošću kada im bude najpotrebnija, da im podari Džennet Firdews i društvo Poslanika a.s.“

Svi detalji ove priče nisu rečeni jer, akteri nisu ni voljni da se o svemu ispredaju priče, ali neka se zna da postoje i oni, možda će svojim djelom nadahnuti one koji budu željeli istu nagradu.
Naše je samo ono što damo drugima, ćefini nemaju džepove.

 

Autor: A.K.

Izvor: saff.ba

OSTAVITI ODGOVOR